Na teritoriji sela Jelovca sahranjivanja su vršena na dve lokacije. Prvo groblje se nalazilo na jugoistočnoj strani od naselja, a sadašnje je smešteno severoistočno od sela. Groblje na potezu Staro Selo je male površine od nekoliko ari, ali se vide obseci i beli krečnjaci kao nadgrobni spomenici na tlu koje je prekriveno crvenim peščarima. Ono je bilo aktivno do prve polovine 19. veka. Drugo jelovačko groblje je smešteno na potesu poznatom pod nazivom Pod Grabar ili Grabar. Najsrariji deo groblja je u severoistočnom delu parcele. Postoje mali krstoliki nadgrobni spomenici koji nemaju natpis, da li ga nisu imali ili ga je zub vremena izbrisao, može se samo nagađati. Postoje i veliki nadgrobni monoliti sa geometrijskim šarama koji podsećaju na šare sa tkanih starih ćilima. Na njima po pravilu postoji i natpis, ime umrlog, godine života i godina smrti, kao i ime onoga ko podiže spomenik. Na osnovu onoga što se još da videti i utvrditi, najstariji monolitni spomenik, sa natpisom, je podignut 1853. godine. Inače, nadgrobni spomenici, sami po sebi, su specifičano svedočanstvo. Oni nam govore o imovnom stanju porodice, o stavu da se ostavi trag o sebi i svojima, bez obzira što je ugradnja, postavljanje spomenika i izrezivanje natpisa uvek bio značajan trošak za porodicu, o odnosu prema prošlosti i budućnosti…

Postoje na Jelovačkom groblju, u gornjem središnjem delu, tri nevelika identična spomenika u obliku zasvođene ploče sa krstom na vrhu, onakvi kakvi su se najčešće podizali početkom i u prvoj polovini dvadesetog veka. Jedan je spomenik sa natpisom “TIMA TODOROVIĆ P.(poživeo) II5 (ili II3, nejasno i nečitko) G.(godina) +(krst,umro) 1950. S.P.Ć. (spomen podiže ćerka) PERSA”.U svodu je rascvetala ruža. Na drugom spomeniku je natpis “DENA TODOROVIĆ POŽ.(poživeo) 80 G.(godina) +(krst,umro) 22 III(marta) 1952.(ili 1953? poslednji broj je nečitak) SPOM.POD.KĆI (spomen podiže ćerka) PERSA”.U svodu je grančica sa pet listova. Na trećem spomeniku je natpis “VESELIN(nečitko) TODOROVIĆ POŽ.(poživeo) 23 G.(godine) +(krst,umro) 1918.G(godine) U SOLUNU SPOM.POD.SESTRA (spomen podiže sestra) PERSA” U svodu je grančica sa pet listova.

Šta kažu Matične knjige rođenih i umrlih? U Matičnij knjizi umrlih sela Jelovca (MKU) za 1950. godinu nalazimo podatak da je Timotije Todorović umro 3. septembra 1950. godine. Njegova žena Dena preminula je, kako piše, 23. marta 1953. godine. Rođena je u Jelovcu 3. juna 1873. godine, dakle poživela je 80 godina. Otac Denin se zvao Živković Živko, a majka Nasta. Deninu smrt je prijavila ćerka Vučković (udato prezime, bila je udata za Lazara Vučkovića) Persa. Inače Persa Todorović Vučković je bila četvrto dete Timotija Stojanovića(Todorovića) i Dene. Rođena je 11. maja 1897. godine. Kuma joj je bila Dena, žena Vule Stojanovića, a krštenje je obavljeno u jelovačkoj kapelici. Pre nje roditelji su imali troje dece, između ostalih i Veselina. Posle nje nalazimo u Matičnoj knjizi rođenih(MKR) za 1900. godinu Lazara, od oca Timotija Todorovića koji tada ima 39 godina i majke Dene, koja ima 37 godina.

Veselin Todorović je rođen 2. avgusta 1894. godine (MKR 1894). kao treće dete od oca Timotija Stojanovića(Todorovića) i majke Dene.

Todorović Veselin je bio, kako se navodi u dokumentu Vojnog arhiva, redov-vojnik 3. čete 4. bataljona 13. pešadijskog puka. Nestao je 27. septembra 1915. godine, odnosno 10. oktobra 1915, po gregorijanskom kalendaru, na Dedinju, rodom iz sela Jelovca, srez Despotovački, okrug Moravski (VA P09-126-1-12).

Ratne neprijateljske operacije na severnom frontu su otpočele 6. oktobra 1915. napadom Nemačke i Austrougarske (po gregorijanskom kalendaru). Timočka divizija drugog poziva je stavljena na raspolaganje komandantu odbrane Beograda. Ona je 7. oktobra upućena sa prostora Sopota za Beograd. Borbe su otpočele u noći 9. oktobra, a ujutru su se razvile oko Dedinja. Jedinice Timočke divizije drugog poziva su bile raspoređene od Velikog Vračara do Petlovog brda. Srpski gubici su tokom naredna tri dana bili izuzetno veliki, posebno su stradali oficiri, te je komandant Odbrane Beograda po padu Torlaka odlučio da tokom noći 14-16. oktobra 1915. povuče trupe. Jedinica je 16. oktobra otpočela povlačenje.

Dakle Veselin Todorović je poginuo na Dedinju, na Topčiderskom pravcu (Dedinjski visovi, ivica Topčiderske šume, padine ka Senjaku) u teškim borbama koji je vodila 3. četa 4. bataljona 13. pešadijskog puka u toku povlačenja pri višesatnoj artiljerijskoj vatri, u jurišu pešadije, borbi prsa u prsa, nadiranju naprijatelja i raspadanju fronta. Termin “nestao” znači “nestao u borb”i, dakle poginuo. Mrtvi su ostali posle povlačenja. Njegovo grobno mesto se i ne zna. Ili je privremeno sahranjen ili uopšte nije. Posmrtni ostaci su kasnije preneti bez imena ili su zauvek ostali u prvobitnoj grobnici ili na mestu pogibije, u rovu.

Posle rata otkriveni grobovi su ekshumirani i preneti u Srpsku vojničku kosturnicu na Novom groblju. Njegovi ostaci nalaze se ili negde na Dedinju, ili u zajedničkoj kosturnici na Novom groblju. A spomenik sa njegovim imenom i izbledelim slovima i brojevima nalazi se uz očev i majčin grob, u Jelovcu, selu odakle je i otišao u rat. Natpis na spomeniku da je poginuo u Solunu 1918. govori da porodica nije obaveštena o njegovoj pogibiji kod Beograda 1915. godine, jer se vojska tada brzo povlačila pod pritiskom neprijatelja. Došla je teška bugarska okupacija, pa oslobođenje posle tri godine. Roditelji su gajili nadu da je na Solunskom frontu. Kad se nije vratio kući 1919. godine, bilo je jasno da je poginuo. Za sećanje na sina, brata i heroja vojnika, porodica je podigla spomenik, gde drugde, nego na seoskom groblju. Država Jugoslavija nije napravila ni kompletan popis svih poginulih, čija se imena nalaze po vojnim dokumentima i izveštajima. Postoje samo zajedničke grobnice i kosti ratnika rasute po ratištima širom Balkana.

Neka mu je večna slava!