Dok se sela u opštini Despotovac godinama bore sa lošim putevima, problemima u vodosnabdevanju, nedostatkom kanalizacije i sve manjim brojem stanovnika, lokalna vlast odlučila je da skoro 140 miliona dinara usmeri na projekat zamene javne rasvete. Za pomenutih 139.450.233,32 dinara zamenjeno je 1444 svetiljki i to u Despotovcu, Resavici, Plažanu i Velikom Popoviću. Posao su izvodile dve firme iz Beograda “Smart Lights” i “Topako”. Montirane su svetilke marke “Schreder” i “Carandini”.

Posebno zabrinjava činjenica da su na pojedinim mestima menjane i postojeće LED svetiljke, iako su mnogi meštani očekivali ulaganja u osnovnu infrastrukturu. Ako novca nema za puteve, vodovod i kanalizaciju, kako ga ima za projekte čija se opravdanost tek treba dokazati kroz buduće uštede?

Još jedno pitanje koje zaslužuje odgovor jeste zbog čega nisu ozbiljno razmatrana alternativna rešenja, uključujući solarnu rasvetu na lokacijama gde bi takav sistem mogao da smanji troškove održavanja i potrošnje električne energije. U vremenu kada se širom sveta traže energetski efikasna i dugoročno održiva rešenja, građani imaju pravo da znaju zašto je izabran baš ovaj model i da li je on zaista najpovoljniji. Zašto umesto svetiljki marke “Schreder” i “Carandini” nisu montirane svetiljke koje proizvode domaće firme, naprimer preduzeće Feman iz susedne Jagodine, koje su neuporedivo niže cene, a sličnog kvaliteta? Šta je savetovao energetski savetnik Saša S. koji iz budžeta opštine Despotovac prima mesečnu nadohnadu? Zašto su u Resavici skidane LED svetiljke da bi se stavljale isto LED svetiljke?

Predsednik opštine Zlatko Marjanović potpisao je ugovor kao zakonski zastupnik opštine. Zbog toga građani imaju pravo da od njega traže potpuno transparentne odgovore: ko je predložio projekat, na osnovu kojih analiza je izabran izvođač, kako su formirane cene i kolike se stvarne uštede očekuju.

Dodatnu sumnju izaziva činjenica da se poslednjih godina širom regiona vode ozbiljne rasprave o poslovima LED rasvete i njihovoj povezanosti sa političkim i poslovnim centrima moći. Kada danas premijer Mađarske, Peter Mađar u Mađarskoj otvara pitanje milijardi evra potrošenih na projekte, između ostalih i projekte LED rasvete, povezane sa ljudima bliskim vlasti, građani Despotovca imaju puno pravo da se zapitaju: da li je i kod nas rasveta postala politički projekat, važniji od puteva, vode, kanalizacije i opstanka sela? Dodatnu pažnju izaziva činjenica da se poslednjih godina širom regiona vode ozbiljne rasprave o poslovima LED rasvete i njihovoj povezanosti sa političkim i poslovnim centrima moći. Kako piše portal Birn.rs “vodeću ulogu u uvođenju LED osvetljenja u Mađarskoj imala je firma Elios Innovativ Zrt osnovana 2009. godine”. Firmom su rukovodili Ištvan Tiborc, 32-godišnji suprug Orbanove najstarije ćerke Rahel i njegov prijatelj i poslovni partner Balint Erdei.

“Firma je otvorila svoj ogranak u Srbiji u decembru 2014. godine, samo nekoliko meseci nakon što su Orban i Vučić, tadašnji premijer Srbije, održali prvu zajedničku sednicu Vlada. U istraživanju koje su sproveli BIRN i Direkt 36 otkrivene su veze između Eliosa i firmi koje rade u Srbiji – Elios SRB, ESCO Elios, ENEF-Energetska efikasnost i firme U Light Kft, koja je otvorila ogranak u Srbiji. U poslove uvođenja LED osvetljenja sa ovom mrežom povezanih kompanija ušle su i Južna Bačka, Keep Light i Somborelektro, kao i Resalta, slovenačka firma čiji je suvlasnik investicioni fond na čijem je čelu nekadašnji poslodavac premijerke Ane Brnabić. Orbanov zet napustio je firmu aprila 2015. godine nakon što je Evropska kancelarija za borbu protiv korupcije (OLAF) započela istragu o 35 projekata za ulično osvetljenje u Mađarskoj. OLAF je nakon istrage u svim slučajevima pronašao „ozbiljne nepravilnosti“ i „sukob interesa“, a u 17 slučajeva i „organizovanu prevaru“. Njegov prijatelj Balint Erdei firmu je napustio sedam meseci kasnije. Međutim, u februaru 2016, Elios SRB je preuzela druga Erdeijeva firma – Woody Holding, koja se danas zove Redwood Holding.”

Da li su radovi na zameni LED svetiljki u opštini Despotovac deo ove priče ili neke paralelne političke skaske u koju je voljno ili nevoljno ušao predsednik opštine Despotovac Zlatko Marjanović? Šta će na ovakvo saznanje reći i misliti građani gornjih sela, naprimer sela Sladaje, koji svakodnevno voze vodu cisternama iz Vodne, da li će se složiti sa ovako skupim i netransparentnim poslom.

Da li će se jednog dana i ovaj ugovor naći pod lupom nekih budućih, zaista nezavisnih istražnih organa? Da li će neko detaljno analizirati kako je određena cena projekta, zašto su izabrana baš ovakva tehnička rešenja i da li je svaki potrošeni dinar bio opravdan? To su pitanja na koja javnost danas nema potpune odgovore.

Despotovcu danas nisu potrebni skupi propagandni projekti. Potrebni su putevi, voda, kanalizacija, radna mesta i ljudi koji će ostati da žive u ovoj opštini. Dok se stanovništvo smanjuje iz godine u godinu, a sela ostaju bez mladih ljudi, vlast troši desetine miliona dinara na projekat čiji prioritet mnogi građani osporavaju.

Zato je neophodno da kompletna dokumentacija, kalkulacije i analize budu dostupne javnosti. Kada se troši javni novac, posebno novac koji će vraćati sadašnje i buduće generacije građana, nijedno pitanje ne sme ostati bez odgovora.

Jer možda najveće pitanje nije koliko svetiljki je postavljeno, već da li je gotovo 140 miliona dinara moglo biti uloženo u ono što građanima zaista nedostaje – vodu, puteve, kanalizaciju i uslove za život dostojan čoveka. Sve dok odgovor na to pitanje izostaje, izostaće i poverenje građana da se odluke donose u njihovom interesu.