Nisu to obični policajci. On je naredio da se stave ispred njegove porodične kuće. Mnogi smatraju da im tu i nije mesto. Raskrsnica u ulici Rudničkoj kod hale je regulisana semaforima, a prilaz njoj je obezbeđen ležećim policajcima pored glavnog ulaza u osnovnu školu “Despot Stefan Visoki”, dok je prilaz pomenutoj raskrsnici od ulice Rade Miljković, na koju se naslanja dvorište vrtića, takođe obezbeđen ležećim policajcima. Zašto su postavljeni policajci u delu Rudničke ulice gde nema ni vrtića ni škole? Logičnije bi bilo postaviti ih u ulici gde se nalazi glavni ulaz u sportsku halu, zbog velike frekfencije dece i omladine u vreme sportskih događanja.

Dokumenti nam svedoče da je ideja i inicijativa potekla od predsednika opštine. On je izdao nalog da se izradi projekat i postave ležeći policajci. Projektni zadatak, koji je potpisao Marjanović, svedoči da je odluka njegova. Saobraćajni inženjeri, kao najpozvaniji u ovom poslu, odradili su profesionalno i korektno svoj posao, projekat i čak tehničku kontrolu projekta. Odgovorni projektant ovog projekta “veštačke izbočine-ležeći policajac” je diplomirani saobraćajni inženjer Ružica Stojanović, nekada zaposlena u op[tinskoj upravi u Despotovcu. Ipak nema dokumentacije, možda će se stvoriti posle objavljivanja ovog teksta, o odgovornom izvođaču radova, o nadzornom organu i o tehničkom prijemu. Bez tehničkog prijema ni jedan objekat, a posebno javni, ne smeju i ne trebaju da počnu da se koriste. Ovo ne znaju glavni opštinski ćaci, ali treba da znaju opštinske službe, urbanističke i inspekcijske, a povrh svih šef tih službi načelnik opštinske uprave Damjan Krstović. Pitanje je da li nadmena vlast pita i sluša profesionalce. Da konsultuju i slušaju stručne službe ne bi se u Srbiji desila Nadstrešnica, a ko zna šta nam još predstoji po pitanju objekata koji odrađuju aktuelne vlasti. A oni, profesionalci u opštinskoj upravi Despotovca, koji još nisu najureni, čuvajući sebe i svoj lični integritet u ovo smutno vreme, ćute. Ćute i kad se rade zloupotrebe na renoviranju same opštinske zgrade, ćute kad se radi o javnim nabavkama većih iznosa za neznatne poslove, ćute u svom miru i svom brlogu dok se oko njh sve urušava.

Da li su budžetska sredstva mogla da se potroše za renoviranje seoskih puteva, zgrada, vodovoda… Spisak je veliki! Pitanje je: Šta je njihov sledeći korak. Putevi se nasipuju tamo gde su njihove vikendice, vodovod se obnavlja tamo gde oni imaju interes, lokali se prepisuju na ime njihovih članova porodice, opštinski izvođači “prodaju” stanove njihovim članovima porodice, radnici javnih preduzeća rade na izgradnji njihovih vikendica, javna preduzeća plaćaju materijal za koji se ne zna gde je ugrađen, a građani misle da deo investicija njihovih nekretnina…

A seljaci voze vodu, jer vodovod u delu opštine ne postoji, dve trećine seoskih atara je zaraslo i neupotrebljivo jer nema puteva…

Ovi ležeći policajci su samo benigna anomalija i trunka u moru njihovih poduhvata kojima su materijalno, ali i u svakom drugom pogledu unazadili i unesrećili građane opštine Despotovac.