Srbija će dobiti novi nacionalni park posle više od trideset godin. Planine Kučaj i Beljanica, uz Frušku goru, Đerdap, Taru, Kopaonik i Šar-planinu, biće šesto prirodno područje pod najvišim stepenom zaštite. Ovi predeli netaknute prirode su najveći rezervoar pitke vode u Srbiji, imaju velike površine pod šumama u okviru kojih je nekoliko prašumskih rezervata, tri stroga prirodna rezervata, oko 150 speleoloških objekata, 12 spomenika prirode…

Zvanično proglašenje novog nacionalnog parka “Kučaj-Beljanica”, očekuje se 2022. godine. Njegova severna “granica” je Beljanica, a južna Kučaj, pod čijim najvišim vrhom izvire Resava. Obuhvataće blizu 45000 hektara, najviše u opštini Despotovac, kao i u atarima Žagubice, Bora i Boljevca. U Zavodu za zaštitu prirode Srbije kažu da će biti svrstan u prvu kategoriju kao zaštićeno područje od međunarodnog i nacionalnog izuzetnog značaja. U jednom delu granice parka se preklapaju sa područjem planiranim za istraživanje zlata u obuhvatu rudnika Potaj čuka – Tisnica, što može da optereti ideju očuvanja prirodnih resursa nacionalnog parka. Da li će ovo područje biti zaštićeno od aktivnosti rudarskih kompanija? U manjem obimu ovo područje bi mogao da optereti ski – centar, planiran na Beljanici, kao i izgradnja autoputa do Bora, koji bi možda prošao kroz ovo područje.

Ovo područje je, pre svega, najveći rezervoar pitke vode u Srbiji sa mnogobrojnim kraškim izvorima i vrelima. Osim toga, ima očuvane velike površine pod šumama, tu su i bukove sastojine u okviru kojih je izdvojeno nekoliko prašumskih rezervata. Ujedno, Kučajske planine su najveći nenaseljeni prostor u Srbiji.

Dosad je na području budućeg nacionalnog parka, zaštićeno 12 spomenika prirode, tri stroga rezervata prirode – Vinatovača, klisura Resave i Busovača, kao i jedan predeo naročite prirodne lepote.

Pećine i drugi speleološki objekti, njih 150, posebno su blago ovog kraja, a najpoznatije su Velika Atula i Radoševa i Zlotska pećina. Iz bogatog geonasleđa izdvajaju se Lazarev kanjon, čuvena prerast Samar, uvala Rečke i Busovata. U čitavom području rastu stare, reliktne biljne vrste kao što su tisa, grab, bršljan, jorgovan… Stanište je 755 takozvanih biljnih taksona, što je petina ukupne flore naše zemlje, a čak 45 je u Crvenoj knjizi flore Srbije. Tu raste i srpska ramonda, cvet feniks čijim se nošenjem na reveru u Srbiji obeležava Dan primirja u Prvom svetskom ratu.

Planinska celina Kučaj-Beljanica, dom je i za 23 odsto faune gmizavaca, 130 vrsta ptica i 70 odsto ukupne faune sisara. Među njima su i ris, vidra, mrki medved i vuk koji su na Crvenoj listi ugroženih kičmenjaka Srbije.

U okolini Despotovca nađeni su najstariji ostaci ljudskih naseobina na ovim prostorima, a naselje u Zlotskoj pećini u kom su izrađivani nakit, alatke i oružje, postojalo je od četvrtog milenijuma pa do sedmog veka pre nove ere. Tu su i manastiri Manasija i Ravanica, ali i Senjski Rudnik, i Aleksandrov potkop, koji je nepokretno kulturno dobro od velikog značaja.

Prva obimna istraživanja područja Kučaj-Beljanica urađena su još 1949. godine. Tada su u tom kraju, zaštićeni i proglašeni i prvi spomenici prirode – Velika Atula i Radoševa pećina. Potonja obimna, višegodišnja istraživanja potvrdila su da planinska celina Kučaj-Beljanica poseduje osobine nacionalnog parka. A, sama ideja da to i zvanično postane, datira od pre dvadesetak godina.

Područja pod režimom zaštite prvog stepena budućeg Nacionalnog parka Kučaj-Beljanica zauzimaju ukupnu površinu od 3.042,77 ha (6,72% ukupno zaštićene površine). Nalaze se na devet izolovanih lokacija unutar prirodnog dobra. Lokaliteti koji su uključeni u ovaj režim zaštite označeni su kao: Suvi Do, Sastav rečica Perast i Male Tisnice, Prerast Samar, Busovata, Južni odsek Beljanice, Klisura Resave, Klisura Suvaje, Vinatovača i Lazarev kanjon.

Na ovom području zabranjeno je korišćenje prirodnih resursa i izgradnja objekata, ali i slobodna, nekontrolisana poseta i obilazak, kretanje van postojećih puteva i specijalno utvrđenih staza. Dakle, biće zabranjeno slobodno kretanje svima koji žele da posete ovo područje uz obavezno naplaćivanje posete.

Režim prvog stepena zaštite podrazumeva ograničavanje radova i aktivnosti samo na naučna istraživanja i praćenje prirodnih procesa, kontrolisane posete u obrazovne, rekreativne i opštekulturne svrhe, a koje nisu u suprotnosti sa ciljevima očuvanja prirodnih vrednosti, sprovođenje zaštitnih, sanacionih i drugih neophodnih mera u slučaju požara, prirodnih nepogoda, udesa, pojava biljnih i životinjskih bolesti i prenamnožavanja štetočina, uz saglasnost Ministarstva.

Prašume Vinatovača i Busovata su već strogo zaštićeni prirodni rezervati kučajsko-beljaničkog planinskog masiva. Poznati su po očuvanim, vrlo kvalitetnim bukovim šumama. Među njima ima mnogo stabala starijih od 200 godina, dok su neka stabla bukve pravi gorostasi – visoki po 46 metara i prečnika većeg od metra.