Piše Tomica Simić

Svaka nova godina dolazi sa obećanjem da svet može biti lepše mesto za život. I jeste – ako se meri potencijalom, znanjem ljudi i resursima koje imamo. Ali između tog potencijala i stvarnosti stoje politike, ljudi i sistemi koji godinama dokazuju da nisu dorasli odgovornosti koju nose. Ulazimo u godinu u kojoj se najavljuju parlamentarni izbori 2026, a otvoreno je pitanje da li će biti i predsedničkih i lokalnih izbora. Ta neizvesnost nije tehnička – ona je politička. Vlast kupuje vreme, a društvo gubi godine.

Stanje u opštini Despotovac je lokalna slika nacionalnog problema. Nedomaćinsko ponašanje čelnika opštine, predsednika opštine Zlatka Marjanovića i predsednika Skupštine opštine, a ranije predsednika opštine Nikole Nikolića, ostavilo je budžet iscrpljen, a građane zapostavljene. Prenapregnuti i uvećani ugovori, bez jasne ekonomske logike i javnog interesa, satiru opštinske finansije. Postoji opravdana sumnja da su službeni položaji zloupotrebljavani. Ključno pitanje ostaje: Da li će tužilaštvo raditi svoj posao sada – ili će pravda opet biti odložena za „posle promene vlasti“?

Ako bi se sudilo po zakonu, a ne po političkoj pripadnosti i bliskosti vrhu vlasti, mnoga imena ne bi bila na izbornim listama. Ali u Srbiji se i dalje sudi po drugom aršinu – onom koji nosi pečat Aleksandra Vučića.

Ovo su godine koje su pojeli sipci u liku Vučića, Vesića, Šapića ili lokalnih političara Marjanovića, Nikolića i drugih – svako sa svoje pozicije. Da nije bilo njihovih vila, apartmana, stanova, imanja i računa danas bismo u Despotovcu imali rešen vodovod, bez novih zaduženja od skoro milion evra, imali bismo i ono što pripada građaninu 21. veka: uređene puteve u naseljima i do imanja, funkcionalan vodovod i kanalizaciju, pouzdanu energetsku i telekomunikacionu infrastrukturu, posao bez politike, zasnovan na znanju i stručnosti, odgovornost krivaca pred zakonom…

Posebna priča je JPPEU Resavica – kompanija koja dobija državne subvencije, a iz godine u godinu beleži pad proizvodnje. Zloupotrebe ne prestaju, korupcija traje, a odgovornosti nema. Bez povraćaja pokradene imovine i realnih, pravičnih kazni, a ne formalnih presuda bez efekta, nema nade za oporavak, bez dolaska na čelo kompanije stručnog i kompetentnog rukovodstva, nema oporavka.

Sve ukazuje da bismo mogli izgubiti još jednu godinu – godinu nadmudrivanja i nadjačavanja vlasti i naroda, studenata i opozicije. Politička scena u Srbiji i na lokalu mora da se isprofilše i unormali. Studenti i opozicija moraju shvatiti da je saradnja nužnost, a ne izbor. Svako ko je protiv saradnje stavlja na kocku veliki ulog: nastavak vremena diktature, vladavine „ćacija“ i politike sipaca.

Lokalni političari će pokušati da operu dušu i biografije, da skinu naprednjačku majicu – ali ne i da napuste vlast, jer vlast donosi benefite, moć i novac. Zato će Rembas biti jedan od aktera lokalnih izbora kao skriveni koalicioni partner SNS-a, a Srbijašume produžena ruka SPS-a.

Izbori, ako ih bude, neće se završiti za jedan dan – ni parlamentarni, ni lokalni. A smena SNS–SPS režima ostaje neizvesna, upravo zato što se sistem brani svim sredstvima.

Godina Nova nudi perspektive, ali nas realnost svakodnevno suočava sa ograničenjima. Svet može biti lepše mesto za život – i Despotovac u njemu – ali samo ako se prekine krug nekažnjivosti, straha i lažnih reformi. Bez pravde nema poverenja. Bez poverenja nema budućnosti.

Ipak, neka nam je srećna i berićetna godina Nova, uz puno sitnih radosti, porodične sreće, kratkih koraka ka cilju, a na kraju godine, uz malo, ili malo više upornosti, možda dođe i do promene vlasti, centralne i lokalne, posle čega će biti mogući i veći koraci… Ali to je već za čestitku za godinu Sledeću!