Zlatko Marjanović je studirao medicinski fakultet 12 godina. Fakultet koji traje 6 godina on je završio za 12. Medicinski fakultet u Kragujevcu upisao je 1996. godine, otpočeo studiranje 1. oktobra 1996, a diplomirao je 31. novembra 2008. godine, sa prosečnom ocenom 7,40. Čaršija, koja teži da sve objasni, sve razume i svemu nađe uzok i namenu, izmislila je priču, da je studije studenta od kog se mnogo očekivalo, zakočio neki profesor koji je umislio da školuje lekare koji treba da leče ljude. Neko se valjda setio da pošalje kod profesora studentovog ujaka doktora Miroslava Pavkovića, koga su i posle toliko godina znali na fakultetu kao izuzetnog studenta. Ispit je položen, a studije su mogle da se nastave.

Sa specijalizacijom je išlo lakše. Kao čovek iz vlasti, lako je zaposlen u jagodinskoj opštoj bolnici i dobio je specijalizaciju koju je tražio. Specijalizaciju polaže čitavih 15 godina posle završenih studija i to ni manje ni više, nego kao predsednik opštine. Specijalistički ispit je položio 28. novembra 2023. sa prosečnom ocenom “dobar”. Specijalizacija je išla lagodno, bio je predsednik skupštine, pa predsednik opštine, nije izbijao iz opštine. Bavljenje lokalnom politikom mu je donosila razne materijalne benefite, radio je u opštoj bolnici u Jagodini i završavao specijalizaciju. Zli jezici kleveću da specijalizant mora da se posveti samo struci, a ne da mu osnovna preokupacija bude lokalna politika. Gde je tu znanje, kliču klevetnici. Šta očekivati od specijalizanta koji je specijalizaciju proveo u opštini na dužnosti predsednika skupštine opštine. Čaršija smatra da je Marjanović preuzeo ulogu staratelja nad tadašnjim predsednikom opštine Nikolom Nikolićem, kao bivši član Demokratske stranke, istisnuvši ranije radikalske staratelje. Dok je Nikolić bio predsednik opštine, Marjanović je kao predsednik skupštine opštine bio njegova senka. Bavljenje medicinskom naukom i strukom je, dakle, stavljeno u drugi plan i žrtvovano zarad lokalne politike i benefita koje ona donosi.

Marjanović je na neodređeno vreme primljen u Opštu bolnicu u Jagodini 24. novembra 2017. godine gde je obavljao poslove doktora medicine u Odeljenju opšte hirurgije sa urologijom Sektora za hiruške grane medicine Opšte bolnice. Nakon imenovanja na mesto predsednika opštine Despotovac doneto je Rešenje o mirovanju radnog odnosa, te je počev od 28. juna 2023. njemu odobreno odsustvo sa rada. Po dobijanju saglasnosti Agencije za sprečavanje korupcije, Marjanović je zaključio Ugovor o dopunskom radu sa Opštom bolnicom Jagodina 14. avgusta 2023, dakle 16 dana po imenovanju. Aneksom tog ugovora on je za vreme dopunskog rada obavljao poslove specijaliste opšte hirurgije. Novim Ugovorom od 15. avgusta 2024. Opšta bolnica Jagodina se obavezuje da isplati novčanu nadohnadu za obavljeni dopunski rad shodno izveštaju načelnika Odeljenja opšte hirurgije sa urologijom.

Despotovački lekari koji imaju privatne lekarske ordinacije, Miroslav Pavković, Gradimir Malešević i Dragan Panić, na zidu drže uramljene svoje diplome sa osnovnih i specijalističkih studija. Mnogi lekari u Domu zdravlja Despotovac u svojim kancelarijama čine to isto. Oni žele da pokažu svedočanstvo svoga truda i znanja i uvere pacijenta da lekar kod koga su prispeli ima stručnosti da reši zdravstveni problem. Ove njihove diplome podižu ugled ordinacije i ustanove u kojoj rade. Zlatko Marjanović ne dozvoljava da iko vidi njegovu diplomu. Direktor Opšte bolnice Jagodina Vladimir Nedeljković navodi da Marjanović” izričito nije pristao” da dokumenta koji svedoče o njegovoj stručnosti kao lekara, pokaže i podeli sa javnošću, iako se radi o javnom funkcioneru. Ipak istina, kako-tako izađe na videlo. Postavlja se pitanje zašto Zlatko Marjanović skriva svoju diplomu. Da li skrivanje diplome treba da podgreje famu o “velikom doktoru” koji sebi daje za pravo da kao “veliki političar” odobrava zaposlenja i naimenovanja doktora koji su u roku završili studije sa visokim prosekom, da viče i vređa direktore i saradnike koji ne samo da su u stručnoj ravni sa pomenutim lekarima, već su moralno i intelektualno daleko iznad pomenutog “Doktora” i “Predsednika”.

Nameće se još jedno pitanje, koje prevazilazi stručnost i znanje Zlatka Marjanovića, kako vremenski stiže da “pokrije” radno mesto predsednika opštine i hirurga u opštoj bolnici u Jagodini. I jedno i drugo su više nego zahtevna. Čini se da ni jedno ni drugo ne radi dobro. Građani najpre osećaju apokalipsu kroz koju prolazi opština Despotovac za vrema njegovih funkcija. Kraj njegovog prdsednikovanja će se poklopiti sa pretvaranjem opštine Despotovac u pridruženu mesnu zajednicu nekom od susednih gradova. O njemu kao lekaru i o njegovim uslugama sudiće pacijenti. Ipak direktor opte bolnice u Jagodini treba, kao odgovorno lice, da promisli da li takvog “raspolućenog” čoveka , između politike i hirurgije, sme da angažuje u operacionoj sali i poveri mu ljudske živote. Ako predsednik opštine nije odgovoran za građane opštine Despotovac, direktor bolnice odgovara za živote pacijenata!