Dok je nad Srbijom ovih dana padala tiha majska kiša, mnogi su je gledali samo kao još jedan prolećni pljusak. Ali seljak zna da takva kiša nije običan pljusak sa neba. Ona je spas za njive, voćnjake, bašte i pašnjake. Ona je nada da će godina biti rodna, da će ambari biti puni i da će stoka imati hrane.

Stare generacije su govorile da „jedna đurđevska kiša vredi više od dukata“. Nije slučajno što se vekovima pamti priča da je knez Miloš Obrenović, slušajući hvalisanje stranih trgovaca i putnika kako su njihove zemlje bogatije od Srbije, rekao:

„Kad biste vi znali koliko vredi jedna đurđevska kiša u Srbiji.“

U toj rečenici stala je cela istina o ovoj zemlji — Srbija je vekovima živela od zemlje i sa zemljom.

Ova prolećna kiša stigla je u pravi čas za ratarske kulture. Pšenica je posle dužeg sušnog perioda dobila vlagu neophodnu za klasanje i formiranje zrna. Kukuruz, koji je na mnogim parcelama teško nicao zbog suvog zemljišta, sada dobija uslove za ravnomeran razvoj. Suncokret i soja će lakše razviti koren, a zemlja će zadržati vlagu pred letnje vrućine koje dolaze.

Voćari su takođe sa olakšanjem dočekali kišu. Šljive, jabuke, kruške i trešnje nalaze se u fazi razvoja ploda, kada je vlaga presudna. Posle godina mrazeva, grada i suša, svaka kap vode znači mogućnost da rod opstane. Malinari i vinogradari znaju da se kvalitet roda ne pravi samo u junu i julu, već upravo sada — u maju.

Povrtari su možda i najviše čekali ovakve dane. Paprika, paradajz, kupus i krastavac teško napreduju bez dovoljno vlage u zemljištu. Tamo gde nema sistema za navodnjavanje, đurđevska kiša znači razliku između opstanka i propasti proizvodnje.

A bez dobre godine u ratarstvu nema ni stočarstva. Pašnjaci posle kiše ozelene, lucerka i detelina brže rastu, a stočari dobijaju više hrane za goveda, ovce i koze. Danas, kada je stočni fond Srbije desetkovan, kada sela ostaju prazna, svaka dobra poljoprivredna godina postaje pitanje opstanka domaćina na selu.

Zato seljak ne meri kišu samo u milimetrima. On je meri u klasju, u punim jaslama, u teladi, jaganjcima i hlebu. Đurđevska kiša nije samo meteorološka pojava — ona je život.

U vremenu kada se mnogo govori o fabrikama, investicijama i velikim ekonomskim brojkama, često zaboravljamo da bez vode i zemlje nema ni države. Srbija je najsnažnija onda kada joj je selo živo, kada su njive obrađene i kada domaćin ima razlog da ostane na svom ognjištu.

Možda je zato knez Miloš i znao ono što danas mnogi zaboravljaju — bogatstvo Srbije nije samo u novcu, već u plodnoj zemlji i kiši koja u pravo vreme padne na njene njive.

Na fotografijama je imanje domaćina u Velikom Popoviću.