Piše Simić T.

Na Vidovdan 2025. opet su se u prestonicu sjatile dve Srbije, jedna Srbija mladosti i budućnosti i druga Srbija Vučićeva. Mladost je došla dobrovoljno, sa jakom namerom da istraju i ne odustanu od nauma da zemlju unormale i dovedu je u stanje gde se može živeti. Nije ovde samo pitanje materijalne osnove, nije sve u novcu, postoje i više sfere življenja, kad si zadovoljan i srećan sa svojim statusom i položajem u društvu, kad si uveren da je pravičnost u društvu na zavidnom nivou, u sudu, bolnici, u školi, na ulici, kad veruješ da je baš ta zemlja i baš taj grad i selo najbolje mesto na šaru zemaljskom za život tebe i tvojih potomaka, kad si uveren da baš na tom mestu i u toj zemlji možeš da iskoristiš sve resurse života i kad ti nije žao da se žrtvuješ za svoje potomke, za svoj narod i za svoju zemlju.

“Pristojni i mladi ljudi u Pionirskom parku” ili, kako ih i kako oni sebe sami zovu Ćaci, su lice jedne Srbije. Oni su ljudi od akcije. Zakoni im ne predstavljaju ograničenje. Ako nešto reše da urade, oni to i ostvare, pa makar to bilo i protivzakonito. Nisu zakoni baš sve uspeli da urede, često oni sputavaju ljude koji žele da rade, misle Ćaci i njihovi istomišljenici i pomagači. Ako si pikirao neko radno mesto i uveren si da to možeš i da želiš da radiš, a zakon te ograničava, te treba diploma, te pravo, te ekonomija, te ekologija, sve to može da se reši. Diploma je roba kao i svaka druga. Svaka roba ima svoju cenu i kupuje se za određenu svotu.Kad uđeš u bioskop, niko te ni ne pita da li gledaš film , ni ne tera da ga gledaš… Oni žele Srbiju slobodnu i bez ograničenja, bez zakonskih rampi i zapreka.

A onda padne most, nadstrešnica, ploča… Zbog višegodišnje degradacije kulture događa se da na vlast bivaju postavljani polupismeni i poluusmeni. Kako li je učenim glavama u institucijama kulture kad im za nadređene dođu takvi Ćaci. Zbog višegodišnje degradacije i upropaštavanja prosvete, sudstva, zdravstva, uprave i sistematskog urušavanja narodnog morala, ljudi umiru na operacionim stolovima i po klinikama, deca se ubijaju po školama, a kriminalci vode državu. A Vladar, zatvoren u svoju ružičastu sobu priča priču o prosperitetu. Veruju mu oni koji su navikli da uvek veruju vladaru, bez obzira ko je on i šta priča, penzioneri su uvek uz aktuelnu vlast. Ne veruju mu ljudi od interesa , zakačeni kao pijavica za državno biće, ali ćute, ćute dok imaju interes. Ne veruju mu ni kriminogene strukture, ali štiteći njega, brane sebe.

Druga Srbija je nastala u buntu za normalanost življenja. Mladi ljudi neće da zemlju prepuste Ćacima, jer znaju da je moguće da država bude po meri građana i naroda, a ne u službi razuzdanih političata i kriminalaca. “Država to nije On i njegovi nadobudni krimosi i Ćaci, država, to smo mi, običan narod, studenti, pošteni radnici, vredni seljaci, skromni intelektualci…I napravićemo državu u službi nas, radi opstanka naroda i države”, kažu studenti.

Niko nije pobedio budućnost. Bitka protiv Mladosti je unapred izgubljena. To zna i aktuelni Vladar, svestan j,e ali neće i ne sme da to javno prizna. Možda se nada da će nekim volšebnim preokretom da se situacija za njega i Ćacije preokrene, ali nada se topi kao lanjski sneg, skoro da je i nema. Drugo, sa odlaskom Vladara, mnoge kriminogene strukture će morati tamo gde ne žele da odu. Što se njh tiče, priznanje poraza bi bila njegova poslednja odluka. Ali vreme, neumitno i neumoljivo Vreme, radi svoj posao, u ovoj situaciji, odrađuje za narod i studente najveći posao, svakim danom, svakim časom, Vladar gubi podršku, a ona prelazi na njegove protivnike. I on tu ništa ne može da promeni.

Ćaci se plaše. Nije im sve jedno, da li će ih neko pitati šta su i kako su radili dok su bili na vlasti, odakle toliki računi, nekretnine, odakle za “život na visokoj nozi”. Tada sudije neće suditi u strahu od njih, vlastodržaca, a možda će se i neki sudski procesi revidirati. Budućnost, izgleda, Ćacima, nije ni malo naklonjena. Zato se skrivaju u “mišije rupe”, nestaju, beže sa Vladarevih mitinga, pojedine ni za veliki novac više nije moguće namamiti i naterati.

Zategnutost između Vladara, Ćacija i krimosa, s jedne strane, i studenata i naroda, s druge strane, ulazi u završnu fazu. Osećajući da nema mnogo vremena, da je kraj i odlazak sa vlasti blizu, Vladar je svoju aktivnost ubrzao, “sada kradu i mali i veliki”. Šta će ostati posle ove vlasti, podeljena i zavađena zemlja i dugovi od možda sto milijardi dolara, veća šteta nego posle NATO bombardovanja. Generacijama ćemo se oporavljati od Ćacija. Zato im ne treba dopustiti ni časak vlasti, jer svakim danom dug je sve veći, a raslojavanje sve izrazitije. Ni studenti, dakle, nemaju mnogo vremena. “Dan D” je sve bliži.